Izvinjenje koje dugujem

Draga pjesmo, vodiljo svih tajni
Što kroz život neprimjetno hode,
Sve je isto kao lani,
Nove se misli svakog dana rode.

Ne žalim se na njih,
Mada mi nekad muku zadaju,
Čini mi se da ih nisam stvorila sama,
I da se zbog tog kivno raduju.

A ti me nikad nisi napuštala,
Iako sam bila gruba prema tebi.
Tražila sam istinu na silu,
Samo da te zaboravila ne bi.

U tebi nema velikih stihova,
Ali to je samo moje neumijeće
Ponosim se tobom, jer mi pored svega
Neistinu nikad nisi dala.

Izvini pjesmo, večeras te molim,
Kao što Bog za oprost se moli,
Tvoja sam prijateljica i dalje
Koja te nježno i suviše voli.